ŽIVOTINJSKA FARMA

GEORGE ORWELL
ŽIVOTINJSKA FARMA



Bilješke o piscu:
George Orwell je pseudonim za Erica Arthura Blaira (uzeo je George jer mu se činilo engleskim više nego Eric, a Orwell se zvala riječica blizu mjesta gdje je stanovao pa ju je uzeo za svoje prezime)                                                                  
  -  Rođen je 1903. u Indiji (otac mu je bio tamo u državnoj službi, to je
      tada bila britanska kolonija)
  -  U 1933. g. stanovao u istočnom Londonu i poslije u Parizu kako bi
     upoznao život sirotinje - rezultat je knjiga “Bez pare u Parizu”
  -  Na temelju iskustva u imperijalnoj policiji izlazi roman “Burmanski
     dani”
  -  1936. g. dolazi u Španjolsku i tamo piše o njihovom građanskom ratu,
      a knjiga izlazi 1938. - “Izraz poštovanja Kataloniji”
  -  Njegove važnije knjige su “Neka cvate aspidistra” 1936. i “Izlazak na
      zrak” 1938.
  -  Početkom 1944. završio je “Životinjsku farmu”, no zbog nekoliko
     odbijanja nakladnika ta knjiga je izdana tek 1945. (bila je golem
     uspjeh)
  -  Umro je 1950. g. u siječnju

Bilješke za vrijeme čitanja:
  -  Prvo se upoznajemo s likovima u ovom slučaju životinjama, koje su se
     okupljale da bi čule što Stari Major ima za reći.
  -  Po Majorovim riječima upoznajemo stanje životinja na farmi, citat:
      “Drugovi, kakav je sad naš život? Pogledajmo: naš život je bijedan,
        tegoban i kratak... Kada dođemo na ovaj svijet, daju nam upravo
        toliko hrane da jedva preživimo. Oni koji to mogu podnijeti, prisiljeni
        su raditi do posljednjeg atoma snage. Kada prestanemo biti korisni
        istog trena nas kolju s odvratnom okrutnošću”, te rečenice nam vrlo
        slikovito opisuju životinjski život ne samo na ovoj farmi već i na
        mnogim drugim farmama diljem svijeta.
  -  Nakon 3 dana umire Major
  -  Njegove planove o pobuni su razradile 2 mlade svinje -  Napoleon i
      Snowball
  -  Pobuna se planirala, ali dogodila se neplanirano jer životinje nisu
      nahranjene do navečer pa su istjerale ljude u napadu bijesa
Životinje uništavaju sve što podsjeća na ljudska bića
Odlučile su da kuća koja je prije pripadala gospodinu Jonesu ostane kao muzej
Farma se preimenuje iz „Vlastelinstvo“ u „Životinjsku farmu“



Napisali su sedam zapovijedi na stražnji zid suše:
      1. Tko god ide na dvije noge taj je neprijatelj
      2. Tko god ide na četiri noge ili ima krila taj je prijatelj
      3. Nijedna životinja ne smije nositi odjeću
      4. Nijedna  životinja ne smije spavati u krevetu
      5. Nijedna životinja ne smije piti alkohol
      6. Nijedna životinja ne smije ubiti bilo koju drugu životinju
      7. Sve su životinje jednake
Tih 7 zapovijedi sliči na kršćanskih 10 Božjih zapovijedi
Životinje su održavale farmu i to im je uspijevalo
Nedjeljom se nije radilo već su se vodile sjednice na kojima se
    raspravljalo o novim idejama, najaktivniji su bili Snowball i Napoleon,
    no nikad se nisu slagali, citat: “U raspravi su najaktivniji bili Snowball
    i Napoleon. Ali primjećeno je da se nikad nisu slagali.”
Već to upućuje na skori rascjep vlasti
Nakon nekog vremena Jones i neki njegovi ljudi napadaju, ali životinje uspješno obrane farmu
Snowballu se počinje graditi vjetrenjača s čim se Napoleon ne slaže
Snowballa su otjerali Napoleonovi psi s farme, od tad pa nadalje Snowball se prikazuje kao neprijatelj životinja
Napoleon proglašava Snowballa Jonesovim agentom od početka, a Snowballove rane od Jonesova napada je zapravo uzrokovao Napoleon znajući za njegovu izdaju
Tu se jasno može uočiti zloupotreba vlasti s Napoleonove strane
Gradi se vjetrenjača protiv koje je bio Napoleon i on tvrdi da to nije bila Snowballova ideja nego da ju je on ukrao od Napoleona. Citat: “Napoleon, upravo se on na početku za nju zalagao, a plan koji je
      Snowball nacrtao na podu inkubatora zapravo je ukraden iz
      Napoleonovih bilješki.”
Jones drugi put sa svojim ljudima napada farmu i ovaj put su se životinje obranile, a bilo je i mrtvih
Svinje preko Whympera trguju s ostalim farmama, žive u Jonesovoj kući, Napoleon se uzvišuje. Citat: “O Napoleonu se više nije govorilo jednostavno kao o Napoleonu… naš vođa, drugi Napoleon…”
Napoleonovi psi razdiru životinje koje jedna za drugom priznaju izdaju
Vjetrenjača je napokon završena, no životinje i dalje gladuju, a Boxer je na umoru i Napoleon ga je odlučio poslati u bolnicu
Jedne večeri životinje su bile privučene bukom u kući i pogledale su kroz prozor
Vidjele su svinje sa gospodinom Pikingtonom - njihovim glavnim neprijateljem i još nekim ljudima
Napoleon je preimenovao farmu iz Životinjske farme u Vlastelinsku farmu i time je završena revolucija kao da je nikada nije bilo





Mjesto radnje:
Engleska – Citat: ”Nijedna životinja u Engleskoj nije slobodna.”

Tema:
  -  Rekao bih da je pisac kroz knjigu htio prikazati totalni režim
  -  Životinje su zauzele mjesta ljudi, a kad se vlast mijenjala,
     nisu odmah reagirale što im se poslije nije isplatilo
  -  Možda su one same mislile da će im biti dobro te da će se situacija
     popraviti

Ideja:
Životinje nisu htjele biti kao ljudi niti patiti od njihove ruke, već su htjele
preuzeti svoj život u svoje ruke. Smatrale su ljude „nižim“ od životinja,
no na kraju je ispalo da neke životinje nisu ništa bolje od ljudi.

Dojam o djelu:
  -  Knjiga mi se svidjela jer zaista opisuje čovjeka koji želi moć i kad ju
      napokon dobije, narodu kojim vlada loše se piše, a trebao bi biti taj
      koji će im poboljšavati život
  -  U ovoj knjizi je napisan 101 način kako zloupotrijebiti moć i narodu
     kojim vladate zadati muke

ELEKTRA

EURIPID
ELEKTRA



Vrsta djela:
Tragedija

Tema:
Elektrina opsjednutost osvetom svoga oca

Mjesto radnje:
Grčka (Mikena), selo

Vrijeme radnje:
Poslije 1184. godine prije nove ere (završetak trojanskog rata)

Ideja:
Određene životne situacije nas mogu pretvoriti u zvijeri koje imaju na umu samo osvetu. Koliko god nam se to čini teškim, ne smijemo biti previše radikalni u svojim postupcima, jer nam osveta ne donosi ništa drugo osim grižnje savjesti.

Likovi:
Elektra
Orest, Elektrin brat
Klitemnestra, majka Oresta i Elektre, žena Agamemnonova
Agamemnon, vladar Mikene
Seljak iz Mikene, Elektrin muž
Dioskuri; Kastor i Polideuk

Analiza likova:
Elektra
Zastrašujuće odlučna u tome da ubije majku (i njezinog ljubavnika), i tako osveti oca; ona je ponižena, nakon ubojstva je istjerana kao robinja iz svog doma, boli je majčina nevjera i zanemarivanje djece; udali su je za siromašnog seljaka: sa raskoši kraljevskog dvora spala je na krajnju bijedu – no brak nje i seljaka nije konzumiran, jer on vjeruje da se ljudi iz različitih slojeva ne smiju ˝miješati˝; ona manipulira Orestom, nagovara ga na ubojstvo majke; nakon ubojstva muči ju grižnja savjesti, ali manje nego Oresta; sude joj Dioskuri: udat će se za Pindara.






Orest
Nakon ubojstva je prognan, i Egist ga je želio ubiti; kada nakon dugo           godina naiđe na svoju sestru, zajedno kovaju smrtonosni plan: on će ubiti Egista i Klitemnestru (Elektra ne sudjeluje fizički u samom činu ubojstva); jer je ubio Egista – postaje junak, ali dvoumi se o tome dali bi trebao ubiti majku; Dioskuri ga osuđuju na vječno lutanje, a na njegovom putu će ga pratiti Erinije (tri sestre, božice osvete – Tisifona, Alekto i Megera); Orest će izgubiti razum; (medicinski): Orestov kompleks – želja sina da ubije majku.

Klitemnestra
Simbol zle i nevjerne žene; uzrok njezinoj patnji i ubojstvu muža:
Agamemnon je morao žrtvovati kćer Ifigeniju da bi se mogao vratiti kući;
Klitemnestra ga vara sa Egistom i  zajedno s njime ubija muža, zbog tog
žrtvovanja njezine kćeri miljenice; zanemaruje poslije svoju živu djecu;
na vijest da je Elektra rodila, dolazi u njezin dom; Elektra i Klitemnestra
se sukobljavaju, i kasnije Orest ubija majku.

Problemi koji se obrađuju u djelu:
Moralni – Elektra i Orest su se našli u teškoj situaciji,
              ali njihova osveta nema etičko opravdanje.
Psihološki – Glavni dramski sukob je sukob Elektre sa samom sobom
Povijesni – U korijenu, za svu tu tragičnu sudbinu je kriva otmica Helene
                (koja je bila Klitemnestrina sestra) - povod trojanskom ratu.

Dojam o djelu:
Drama je tužna, zato jer ljudi ne mogu utjecati na svoju sudbinu i djela, već njihovim životima upravljaju bogovi. To je najtragičnije u ovoj i većini tragedija. Ovdje se javlja jedno teško pitanje: Jesu li Orest i Elektra ispravno postupili kada su ubili vlastitu majku zbog toga jer je ona ubila njihovog oca? Jesu li se smjeli miješati u njihovu bračnu razmiricu? Ovdje svatko ima svoje odgovore, ali jedno je sigurno: ubojstvo roditelja je bizarna stvar, i ja mislim da se to moglo riješiti na drugi način. No kada čovjeka zaslijepi mržnja, ne može racionalno prosuđivati. No jedna stvar je pozitivna u toj tragediji: nerazdvojivost Elektre i Oresta (zbog toga su im na kraju sudili Dioskuri – oni su simbol nerazdvojivih blizanaca).

EVGENIJE ONJEGIN

ALEKSANDAR SERGEJEVIČ PUŠKIN
EVGENIJE ONJEGIN



Bilješke o piscu:
Aleksandar Sergejevič Puškin je rođen 1799. godine u bogatoj obitelji. Svojim djelom Oda slobodi zamjerio se sudu te je prognan u južnu Rusiju i tamo piše svog Zarobljenika Kavkaza. Pomilovan je 1826. godine, te se vraća u Moskvu i St. Petersburg. Umro je u dvoboju 1837. godine. Puškin se smatra osnivačem moderne ruske književnoisti. Njegova veća djela su: Evgenij Onjegin, Kapetanova kći, Oda slobodi, Zarobljenik Kazkaza, Brončani konjanik, Ruslan i Ludmila…

Vrijeme radnje:
Radnja se odvija oko 19. stoljeća

Mjesto radnnje:
Radnja se odvija u Rusiji

Kratki sadržaj:
Radnja započenje pričati o mladom plemiću Evgeniju Onjeginu, “suvišnom čovjeku”, koji je dovoljno bogat da se ne angažira ni na kojem planu. Takav život mu ubrzo dosadi. Uto nasljeđuje neko imanje, te mora otići u unutrašnjost zemlje na neko vrijeme. Tamo se upozna sa Lenskim, romantičarom, koji je zaljubljen u Olgu. Olga pak ima sestru Tatjanu, mirnu povučenu, koja samo čita knjige. Ona se zaljubljuje u Evgenija, te mu piše pismo u kojem izjavkljuje ljubav, no Onjegin ju odbija. Uskoro na proslavi Tatjanina imendana, Onjegin iz prkosa koketira s Olgom. Lenskog to uvrijedi, te traži satisfakciju. Onjegin ga ubija u dvoboju, te odlazi na dugo putovanje od više godina. Jednog dana na nekoj zabavi u
St. Petersburgu sreše Tatjanu, te joj piše strastveno pismo. Ona pak kao žena generala, oglušuje se na njegove izjave, te on odlazi na daljnja putovanja.

Analiza likova:
Evgenije Onjegin
Tipični lik suvišnog čovjeka, a tome pripomaže i njegova sveopća
nezainteresiranost, možda čak i lijenost.

Lenski
Romantičar, poeta, zanesenjak, sušta suprotnost Evgeniju,
kada voli voli strasno, i ne suspreže svoje osjećaje.

Tatjana
Seoska djevojka odgojena na romanima Richardsona i Rousseaua,
posjeduje neposrednost, nesumljivo stečenu u provinciji među pukom.
Napomena:
Puškin je na Onjeginu radio osam godina. Isprva zamišljen kao oponašanje Byronova komičnog epa Don Juan, romantična knnjiževna vrsta. Tek kasnije djelo zauzima mjesto uz ruske realističke romane,
gdje je čest lik suvišnog čovjeka.

DUGA

DUGA



Bilješke o piscu:
Šimunović, Dinko - pripovjedač i romanopisac (Knin, 1. IX. 1873. - Zagreb, 13. VIII. 1933.). Prvi njegov roman je Tuđinac (1911.), a značajan mu je i autobiografski roman Mladi dani (1919.). Ipak, u njegovom su opusu najvrednije pripovijetke, kojih je napisao oko sedamdesetak, a objavljene su u zbirci Mrkodol, zatim Đerdan (1914.), Sa Krke i sa Cetine (1930.), Posmrtne novele (1936.), te u časopisima.
Šimunović je pisac koji je obnovio stil realističke književne baštine, uz
uzore poput Gjalskog, Dostojevskog, Tolstoja, Turgenjeva. Iako je stvarao u epohi moderne, te ga se najčešće smatra za modernističkog pisca, modernost kao da ga je mimoišla.

Mjesto radnje:
Lug – Citat: “To je polje Lug zvano, sa žutim i tamnozelenim plohama
                    kasnog kukuruza i trstike, sivkastim strništima…“

Vrijeme radnje:
Ljeto – Citat: “Toga je ljeta sunce neobično dugo i žarko sipalo sjaj i
                      toplinu
Jesen – Citat: “Dani su postajali sve kraći, a obilni i kratki pljusci kiše
                      rasladili zemlju. Nastala šarena jesen…
                
Kratki sadržaj:
Živjela jedna cura Brunhilda, zvana Srna, sa majkom i ocem. Uvijek u ljetne dane gleda kroz prozor svoje kuće. Slušala je kako se dječaci dole kod potoka igraju, a djevojčice su uvijek morale ostajati kod kuće.
Jednoga dana Sedlar i Sedlarica su odlučili sa Srnom otići u vinograd na Marčinkovoj glavici. Srna se tamo igrala dok nije naišla na Savu koja nije imala ruke. Srna je sa Klarom slušala Savine događaje. Tako je čula kako govore da tko prođe ispod duge da će postati dječak. Tada se na nebu pojavila duga. Srna je potrčala prema dugi da prođe ispod nje i da se pretvori u dječaka. Tada je pala u neko jezero iz kojeg još nitko nije izašao van živ. Umrla je u tom jezeru.

Analiza glavnih likova:
Srna – Brunhilda
Citat: “I lijepa bijaše Srna, vitka i visoka, a kose do ramena kao ugašeno
          zlato, pa vlažne i meke baš kao svila na kukuruzima u Lugu. A bilo
          je samo deset godina toj Srni.“

Sava
Citat: “Dok je bila mlada, lijepa je cura bila ta Sava. Može biti da nije
          ljepše bilo ni u svem Lugu, i mnogi je momak požalio njezinu
          sudbinu.“

Sporedni likovi:
Emilija – Srnina mama
Serdar Janko – Srnin otac, bijaše najbogatiji Čardačanin

Najljepši odlomak:
“Ali malo dalje, u brežuljkastom polju, veselo tekli bistri Glibuški pritoci,
 pa u vlažnu i toplu zraku šumio bujan život krepka rašća, životinja i
 zaposlenih seljaka.”

Dojam o djelu:
Ovaj roman mi se svidio zato što je poučan,
a nije mi se svidjelo to što je Srna na kraju umrla.

DIVLJI KONJ

DIVLJI KONJ



Bilješke o piscu:
Božidar Prosenjak rođen je 1948. godine u Koprivnici. Školovao se u Kuzmincu, Koprivnici, Parizu i Zagrebu, gdje je diplomirao romanistiku na Filozofskom fakultetu. Radio je u Narodnom sveučilištu u Velikoj Gorici. Petnaest godina je urednik biblioteke "Albatros". Od 1984. godine djeluje kao slobodni umjetnik. Prozne, pjesničke i dramske priloge objavljuje u dnevnom i periodičkom tisku, na radiju i televiziji. Stalni je suradnik časopisa za djecu. Radovi su mu uvršteni u zbornike, antologije, školsku lektiru i školske udžbenike. Neki su mu tekstovi prevedeni na više od dvadeset svjetskih jezika. Autor je dviju knjiga pjesama, a najveći književni uspjeh zabilježio je romanom "Divlji konj" koji je (1989. - 1992.) doživio četiri izdanja i za koji je 1989. godine primio ugledne nagrade "Ivana Brlić-Mažuranić" i "Grigor Vitez". Roman je 1993. godine preveden i objavljen u Makedoniji.

Vrsta djela:
Dječji roman

Mjesto radnje:
Livade, gospodarevo imanje, pašnjaci, podzemlje, hipodrom.

Tema:
Život Divljeg konja i problemi s kojima se susreće u životu.

Ideja:
Ne treba uvijek biti nepovjerljiv.

Kratki sadržaj:
U stadu je živjelo ždrijebe Divlji konj. Jednog dana je upoznao svog oca. Uskoro su stado napali vukovi, a njegov otac je poginuo. Divlji konj je postao predvodnik stada, ali je otišao na gospodarevo imanje. Tamo je upoznao Neru i u nju se zaljubio, ali ona je uskoro dobila ždrijebe sa Šarcem. Divlji konj se osjećao prevarenim, ali je upoznao Zvijezdu i zaljubio se u nju. Još uvijek nije vjerovao gospodaru pa je pobjegao. Uhvatile su ga konjokradice. Odveli su ga u podzemne rudnike da vuče rude. Sreo je Neru i sve joj oprostio. Jednog dana su konji uspjeli pobjeći iz rudnika, a gospodar je došao po njih i sve ih odveo na imanje gdje je Divljeg konja čekala Zvijezda s njihovim ždrijebetom. On je mislio da je ždrijebe tuđe i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u Neru. Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak vratila. Na imanju su vježbali plesati i osvajali su prva mjesta, a to su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj je umro.
Kompozicija djela:
Uvod
Ždrijebe Divlji konj živi u stadu. Upozanaje svog oca koji uskoro pogine u borbi s vukovima.

Zaplet
Divlji konj uskoro postaje predvodnik stada, ali odlazi na gospodarevo
imanje. Tamo se zaljubi u Neru, ali ona dobije ždrijebe sa Šarcem.
Kasnije se zaljubi u Zvijezdu.

Vrhunac
Divlji konj bježi s imanja, konjokradice ga uhvate i on završi u rudniku.
Tamo sreće Neru i sve joj oprosti. Uskoro uspije pobjeći.

Rasplet
Na imanju ga dočeka Nera s njihovim ždrijebetom. On je mislio da je
ždrijebe tuđe i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u Neru.
Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak vratila.
Počeli su vježbati plesati i osvojili su mnoga prva mjesta.

Završetak
To su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj je doživio duboku starost i,
konačno, umro.

Citati:
"Išli smo od livade do livade."
"Vratio sam se na Gospodarevo imanje."
"Odveli su me u podzemlje gdje sam morao vući rude."

Motivi:
Konj, gospodar, zakon, ljubav...

Analiza glavnog lika:
Divlji konj

a) Vanjski opis: Blistava dlaka, zapjenjen, prašnjav, krvav, čvrsti mišići.
Citati:
"Dlaka mi je blistala."
"Sav zapjenjen, prašnjav, krvav."
"Mišići su mi postali kvrdi kao kamen."

b) Psihološka karakterizacija: Čvrsta volja, ponosan, borac, razdragan,
                                                iskren, spontan.
Citati:
"Volja mi je postala čvrsta kao da je od kamena."
"Osjećao sam se ponosnim i bogatim."
"Da, ja jesam borac."
"Bio sam razdragan, iskren, spontan"
c) Sociološka karakterizacija: Slobodan konj, zarobljen u rudniku,
                                                kasnije dresiran.

d) Etička karakterizacija: Tužan, pokunjen, posramljen.
Citati:
"Silno sam se rastužio zbog oca."
"Pokunjio sam se od sramote."

Sporedni likovi: Zvijezda, Gospodar, Ceza, Šarac, Bijelac, Nera, Vihor,
                          Vulkan...

Jezik i stil:
Knjiga je napisana na hrvatskom književnim jeziku - štokavskom narječju i ijekavskom izgovoru. Cijeli roman je alegorija na ljudski život, a konji imaju sve ljudske osobine. U romanu ima i mnogo aforizama koje Divljem konju govori njegov otac (dok je još bio živ) ili očev glas. Ima i opisa prirode u kojima je i onomatopeja; usporedbe, epiteta, eufenizama...

DANTE ALIGHIERI BOŽANSTVENA KOMEDIJA

BOŽANSTVENA KOMEDIJA



Bilješke o piscu:
Dante Aliaghieri rođen je 1265. u Firenzi, a umro je između 13. i 14. rujna 1321. u Ravenni. Već kao mlad pjesnik istakao se u novom “slatkom stilu” (dolce stil nouvo), ali vrhunac svog stvaralaštva je zasigurno postigao “Božanstvenom Komedijom”. Od drugih njegovih djela ističu se “Novi život” i “De vulgari eloquentia”.

Tema:
Tema djela je Danteova vizija trodnevnog putovanja kroz zagrobni život, tj. kroz pakao, čistilište i raj.

Najosnovnije crte fabule:
Dante se na polovici života nađe u šumi. Dugo luta šumom i izađe iz nje, te dođe do nekog brijega. Krene prema vrhu, ali mu put zapriječe gepard, lav i vučica. On krene natrag, ali dođe Vergilije i povede ga za sobom. Vergilije mu objasni da ga je poslala Beatrice, lik iz Danteovog romana Vita nuova. Vergilije vodi Dantea kroz pakao i čistilište u raj. Pakao je Dante opisao kao devet krugova. U svakom krugu nalaze se duše griješnika, a raspoređeni su po težini grijeha - što su grijesi teži to su krugovi niži i uži.

Prvi krug
U prvom krugu - Limbu nalaze se duše nekrštenih. Njihove duše se ne muče i jedina muka im je neispunjiva želja da vide Boga. Tu se nalaze djeca i antičke ličnosti koje su se rodile prije stvaranja kršćanstva; Homer, Ovidije, Vergilije...

Drugi krug
U drugom krugu nalaze se duše ljubavnika, kojima vitla paklena oluja. Čuva ga Minos, a on ujedno i razvrstava teže griješnike. U ovom krugu Dante razgovara s Franceskom i Paolom, ljubavnicima iz Ravenne.

Treći krug
U trećem krugu muče se duše proždrljivaca. Njihove muke su da ih, polijegale po blatu, šiba kiša i snijeg dok ih Kerber, mitski čuvar Hada, rasčetvoruje.

Četvrti krug
U Četvrtom krugu su duše raspinika i škrtaca. Oni prsima guraju teške terete, a čuva ih Pluton.


Peti krug
Peti krug je krug duša srditih i žestokih, koji su zagnjureni pri vrhu, a ljeni se dave pri dnu. Čuva ih Flegija.

Šesti krug
To je krug krivovjeraca koji su zakopani u vatrenim grobovima. Ovdje Dante priča s Farinatom i Cavalcantiem.

Sedmi krug
Sedmi krug je podijeljen na tri pojasa. U prvom pojasu se nalaze nasilnici na bližnjega, a čuvaju ih kentauri, koji ih dok su uronjeni u Flagetont, rijeku od vruće krvi, gađaju strelicama. U drugom pojasu nalaze se samoubojice, koji su pretvorene u otrovno granje, te rasipnike, koji gonjeni Harpijama trče kroz šume samoubojica. U trećem krugu se na užarenom pijesku nalaze nasilnici protiv Boga, leže nepokretni nauzak, protiv prirode, moraju trčati i protiv rada, moraju sjediti. Ovdje Dante sreće Brunetta Latinija, protivnika prirode, njegovog učitelja i uglednog književnika, te mu on proriče da će biti prognan iz Firence.

Osmi krug
Metabolge ili zle jaruge, kako se još zove osmi krug pakla, sadržavaju deset rovova. U prvom rovu su zavodnici žena (njih bičuju đavoli), u drugom laskavci (zaronjeni u ljudsku nečist. U trećem rovi su simonisti - ljudi koji su prodavali ili kupovali crkvene časti, naglavce zabodeni u šuplju stijenu. Tamo Dante sreće Papu Nikolu III. U četvrtom krugu se nalaze vračevi i lažni proroci, koji hodaju unatrag, glave okrenute naopaku. U petom krugu su podmitljivci i varalice, zagnjureni u vrelu smolu, a čuvaju ih vrazi. U šestom krugu su licemjeri, prisiljeni da hodaju pod debelim pozlaćenim kabanicama. U sedmom rovu su lupeži koji trče progonjeni od otrovnih zmija. U osmom krugu se himbeni savjetnici, a među njima Dante sreće Odiseja, koji mu opisuje svoje zadnje putovanje. U devetom rovu su sijači nesloge, koje vrag ranjava mačem, a u desetom rovu su krivotvoritelji, kažnjeni strašnim bolestima.

Deveti krug
U deveti krug Dantea i Vergilija prenese div Antej. Taj krug je podijeljen na četiri zone; Kain - zona izdajica rođaka, Antenori - zona izdajica domovine ili stranke, Tolomeja - zona izdajica gostiju, Guidecca - zona izdajica svojih dobročinitelja. U središtu Kocita, ujedno i središtu zemlje, nalazi se gorostasni Lucifer, koji je do pola zaronjen u led. Ima tri glave, a ispod svake po par ogromnih krila kojima stvara hladan vjetar. U ustima su mu Juda, Brut i Kasije.

Vergilije se s Danteom uspinje uz Luciferove noge do južnog pola i stiže do južnog pola, gdje se po Danteovoj viziji nalazi čistilište u obliku brda.



Simbolike:
Dante - simbol grešnog čovjeka
Vergilije - simbol mudrosti i razuma
Beatrice - simbol božanske milosti i objave
mračna šuma - simbol grešnog života

Struktura:
Božanstvena komedija se sastoji od tri dijela koji simboliziraju sveto
Trojstvo. Svako dio se sastoji od 33 pjevanja, a “Pakao” ima jedno uvodno poglavlje tako da je ukupno sto pjevanja. Strofe su sastavljene od po tri jedanesterca, od kojih se prvi rimuje s trećim, a drugi s prvim iz sljedeće strofe.

Analiza likova:
Francesca je griješnica iz poravednih razloga, a njena duša je bez ikakve sumnje čišća od mnogih koje stižu u raj. Njezina želja da moli s Paolom za Dantea samo dokazuje njenui dobrotu i nepripadnost paklu.

Farinata je u neku ruku proglašen krivovjercem iz zlobe. Njegovi protivnici su u stvari pravi krivci koji bi trebali trpjeti u paklu. Farinata je plemenit, i iako je protiv Dantea po političkom uvjerenju, on ga moli da razgovara s njim.

Pierre delle Vigne (trnovito stablo) je još jedan od ljudi koji nisu zaslužili
pakao. Njegovo samoubojstvo nije u stvari njegova krivnja, već krivnja njegove okoline. U suštini je on dobar čovjek, koji se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme.

Papa Nikola III je, za razliku od prošla tri griješnika, osoba koja je u potpunosti zaslužila pakao. Njegovi grijesi se ne mogu opravdati ničim osim pohlepom.

Odisej je još jedan griješnik, čija djela ovise o kutu gledanja. Općenito je
on lukavštinom uništio Troju, ali ako se cijela stvar pogleda iz ugla Grka, napravio je veliko i hrabro junačko djelo.

Alberigo del Manfredi je okrutan čovjek, koji je bio u stanju ubiti rođaka, samo zbog osvete. Njegovo djelo nije bilo opravdano i zato je zaslužio da ode u pakao.

Dojam o djelu:
Djelo je tajanstveno i mistično. U njemu se vide tragovi prethodnika i ljudi
ondašnjeg vremena. Vrlo je naporno za čitanje, jer zahtjeva iznimnu koncentraciju i visok nivo opće kulture. Usprkos svemu tome nisam siguran da bi ovo djelo mogao proglasiti interesantnim. Sama ideja prolaska kroz čovjeku nedostupna mjesta je vrlo uzbudljiva, ali kompliciran stil je ipak učinio svoje i učinio ovo djelo nedostupno većini čitatelja.

BIJELI KLAUN, BELI KLOVN DAMIR MILOŠ

BIJELI KLAUN



Bilješke o piscu:
Damir Miloš rođen je 1954. godine u Opatiji. Objavljivao je drame,
prozne, esejističke i teorijske tekstove, knjige i priručnike o jedrenju.
Prozne knjige: Bijeli klaun, Zoe, Kapetanov dnevnik, Nabukodonozor,
jedriličarski brevijar Pod jedriljem krstača.

Kratki sadržaj:
Dječak živi u cirkusu. Njegovi roditelji su klaunovi i nastupaju u cirkusu, zajedno sa mađioničarima, krotiteljima itd. Jednog dana, kad je imao sedam godina, saznao je da ne razlikuje boje. On je sve vidio u tonovima sive i crne boje. Jednog dana je šetao šumom i susreo slijepog starca. Starac mu je u nekoliko mjeseci pomagao pronaći boje. Dugim razgovorima pronalazili su osnovne boje; plava, zelena, crvena, bijela…
U dječakovim snovima se stalno pojavljivao jedan zeleni zmaj koji se volio
tući, bio je naporan, ali ga je dječak ipak volio. Dječak se zaljubio u
krotiteljevu kćer. Jednog dana tigar je ugrizao njegovu ljubav pa je ona bila nekoliko dana u bolnici. Dječak ju je nekoliko dana posjećivao, nosio joj cvijeće… Kad su se jednog dana klaunovi u cirkusu posvađali, dječak je imao zadaću da radi u cirkusu. Njegovi roditelji su ga svakodnevno pripremali za predstave. Dječak je stalno bio obučen u bijeli kostim, a i lice mu je bilo namazano bijelom bojom. Nije volio da mu se ljudi smiju pa je nakon treće predstave prestao raditi u cirkusu. Jednog je dana obukao bijeli kostim, lice je namazao bijelom bojom i krenuo u svijet. Stigao je do kamena gdje su on i starac obično razgovarali. Starca je čekao tri dana, ali njega nije bilo. Iz svoga kovčega je uzeo plavu boju i nacrtao je duboku plavu suzu na svom licu.

Likovi:
Bijeli klaun (dječak), mama, tata, klaunovi, starac,
krotitelj tigrova, krotiteljeva kćer, direktor šatora, učiteljica, gledatelji.

Analiza likova:
Bijeli klaun (dječak)
Ne razlikuje boje, živi u siromašnoj obitelji klaunova,
marljiv, uporan, brižljiv, dobra srca i duše, ne voli se svađati,
ne voli kad mu se ljudi smiju…

Starac
Slijep, voli djecu, voli pričati priče, pomagati drugim ljudima,
dobra srca i duše…