DUGA
Bilješke o piscu:
Šimunović, Dinko - pripovjedač i romanopisac (Knin, 1. IX. 1873. - Zagreb, 13. VIII. 1933.). Prvi njegov roman je Tuđinac (1911.), a značajan mu je i autobiografski roman Mladi dani (1919.). Ipak, u njegovom su opusu najvrednije pripovijetke, kojih je napisao oko sedamdesetak, a objavljene su u zbirci Mrkodol, zatim Đerdan (1914.), Sa Krke i sa Cetine (1930.), Posmrtne novele (1936.), te u časopisima.
Šimunović je pisac koji je obnovio stil realističke književne baštine, uz
uzore poput Gjalskog, Dostojevskog, Tolstoja, Turgenjeva. Iako je stvarao u epohi moderne, te ga se najčešće smatra za modernističkog pisca, modernost kao da ga je mimoišla.
Mjesto radnje:
Lug – Citat: “To je polje Lug zvano, sa žutim i tamnozelenim plohama
kasnog kukuruza i trstike, sivkastim strništima…“
Vrijeme radnje:
Ljeto – Citat: “Toga je ljeta sunce neobično dugo i žarko sipalo sjaj i
toplinu
Jesen – Citat: “Dani su postajali sve kraći, a obilni i kratki pljusci kiše
rasladili zemlju. Nastala šarena jesen…
Kratki sadržaj:
Živjela jedna cura Brunhilda, zvana Srna, sa majkom i ocem. Uvijek u ljetne dane gleda kroz prozor svoje kuće. Slušala je kako se dječaci dole kod potoka igraju, a djevojčice su uvijek morale ostajati kod kuće.
Jednoga dana Sedlar i Sedlarica su odlučili sa Srnom otići u vinograd na Marčinkovoj glavici. Srna se tamo igrala dok nije naišla na Savu koja nije imala ruke. Srna je sa Klarom slušala Savine događaje. Tako je čula kako govore da tko prođe ispod duge da će postati dječak. Tada se na nebu pojavila duga. Srna je potrčala prema dugi da prođe ispod nje i da se pretvori u dječaka. Tada je pala u neko jezero iz kojeg još nitko nije izašao van živ. Umrla je u tom jezeru.
Analiza glavnih likova:
Srna – Brunhilda
Citat: “I lijepa bijaše Srna, vitka i visoka, a kose do ramena kao ugašeno
zlato, pa vlažne i meke baš kao svila na kukuruzima u Lugu. A bilo
je samo deset godina toj Srni.“
Sava
Citat: “Dok je bila mlada, lijepa je cura bila ta Sava. Može biti da nije
ljepše bilo ni u svem Lugu, i mnogi je momak požalio njezinu
sudbinu.“
Sporedni likovi:
Emilija – Srnina mama
Serdar Janko – Srnin otac, bijaše najbogatiji Čardačanin
Najljepši odlomak:
“Ali malo dalje, u brežuljkastom polju, veselo tekli bistri Glibuški pritoci,
pa u vlažnu i toplu zraku šumio bujan život krepka rašća, životinja i
zaposlenih seljaka.”
Dojam o djelu:
Ovaj roman mi se svidio zato što je poučan,
a nije mi se svidjelo to što je Srna na kraju umrla.
Bilješke o piscu:
Šimunović, Dinko - pripovjedač i romanopisac (Knin, 1. IX. 1873. - Zagreb, 13. VIII. 1933.). Prvi njegov roman je Tuđinac (1911.), a značajan mu je i autobiografski roman Mladi dani (1919.). Ipak, u njegovom su opusu najvrednije pripovijetke, kojih je napisao oko sedamdesetak, a objavljene su u zbirci Mrkodol, zatim Đerdan (1914.), Sa Krke i sa Cetine (1930.), Posmrtne novele (1936.), te u časopisima.
Šimunović je pisac koji je obnovio stil realističke književne baštine, uz
uzore poput Gjalskog, Dostojevskog, Tolstoja, Turgenjeva. Iako je stvarao u epohi moderne, te ga se najčešće smatra za modernističkog pisca, modernost kao da ga je mimoišla.
Mjesto radnje:
Lug – Citat: “To je polje Lug zvano, sa žutim i tamnozelenim plohama
kasnog kukuruza i trstike, sivkastim strništima…“
Vrijeme radnje:
Ljeto – Citat: “Toga je ljeta sunce neobično dugo i žarko sipalo sjaj i
toplinu
Jesen – Citat: “Dani su postajali sve kraći, a obilni i kratki pljusci kiše
rasladili zemlju. Nastala šarena jesen…
Kratki sadržaj:
Živjela jedna cura Brunhilda, zvana Srna, sa majkom i ocem. Uvijek u ljetne dane gleda kroz prozor svoje kuće. Slušala je kako se dječaci dole kod potoka igraju, a djevojčice su uvijek morale ostajati kod kuće.
Jednoga dana Sedlar i Sedlarica su odlučili sa Srnom otići u vinograd na Marčinkovoj glavici. Srna se tamo igrala dok nije naišla na Savu koja nije imala ruke. Srna je sa Klarom slušala Savine događaje. Tako je čula kako govore da tko prođe ispod duge da će postati dječak. Tada se na nebu pojavila duga. Srna je potrčala prema dugi da prođe ispod nje i da se pretvori u dječaka. Tada je pala u neko jezero iz kojeg još nitko nije izašao van živ. Umrla je u tom jezeru.
Analiza glavnih likova:
Srna – Brunhilda
Citat: “I lijepa bijaše Srna, vitka i visoka, a kose do ramena kao ugašeno
zlato, pa vlažne i meke baš kao svila na kukuruzima u Lugu. A bilo
je samo deset godina toj Srni.“
Sava
Citat: “Dok je bila mlada, lijepa je cura bila ta Sava. Može biti da nije
ljepše bilo ni u svem Lugu, i mnogi je momak požalio njezinu
sudbinu.“
Sporedni likovi:
Emilija – Srnina mama
Serdar Janko – Srnin otac, bijaše najbogatiji Čardačanin
Najljepši odlomak:
“Ali malo dalje, u brežuljkastom polju, veselo tekli bistri Glibuški pritoci,
pa u vlažnu i toplu zraku šumio bujan život krepka rašća, životinja i
zaposlenih seljaka.”
Dojam o djelu:
Ovaj roman mi se svidio zato što je poučan,
a nije mi se svidjelo to što je Srna na kraju umrla.
Нема коментара:
Постави коментар